Sve kategorije po listama

Volim tvoje...

mrvicak

Volim tvoje kose! Tvoje tamne kose!
I tišinu gorsku što spava u njima.
Mrakom svojih staza neku svetost nose
I u svakoj vlasi jedna tajna ima.

Volim tvoje oči! Beskonačne duge!
Sjaj dalekih zvijezda u sebi su skrila.
Oseke i plime i sreće i tuge,
Na dva snena jedra, na dva meka krila.

Volim tvoje usne! Snažne morske struje!
Stalni žubor voda s njihovog vrela.
Šapat što se s njih iz nečujnog čuje,
Dah sa snagom vjetra kroz prostranstva cijela.

Volim tvoje tajne iz najdubljeg kutka!
Pojave i kretnje, oblike i boje.
Doživljaj ljepote i vječnost trenutka.
Volim tvoje tijelo! Cijelo biće tvoje!


Autor: Nepoznat

ČOKOLADNI SAN

mario-recepti

Sastojci:

2 šalice smedeg šecera
1 šalica oštrog brašna
1 šalica mekog brašna
1/2 žličice praška za pecivo
1/2 žličice sode bikarbone
3/4 šalice kakaa
2 jaja
1 šalica mlijeka
1/2 šalice ulja
2 žličice arome vanilije
1/2 šalice vrele vode

krema:
2 šalice mlijeka
1 vrecica pudinga od vanilije
2 žlice šećera
1 žličica instant kave
50 g mliječne čokolade
50 g bijele čokolade

glazura:
200 g čokolade za kuhanje
50 g maslaca
5 žlica ulja

Priprema:

- Pomiješati sve suhe sastojke u jednoj zdjeli i sve mokre sastojke (osim vrele vode) u
drugoj zdjeli.
- Postepeno dodavati mokre sastojke u suhe, kad se sjedine, miksati 2 minute.
- Dodati vrelu vodu, promiješati i izliti u kalup za pečenje (promjera 26 cm) premazan
maslacem i posut oštrim brašnom.
- Staviti peći u zagrijanu pećnicu na 170°C .
- Peći oko 40-45 minuta... ako je potrebno, slobodno pecite dulje.

Za kremu, zakuhati šećer i puding u mlijeku, u još vrući puding umiješati obje vrste
čokolade i instant kavu, miješati dok se sastojci ne stope.
- Biskvit horizontalno prerezati na pola i filovati toplom kremom.
- Za glazuru sve sastojke otopiti na pari i premazati preko kolača...

Želja za promjenom...

rudarka

Cijeli život si želimo neke promjene. I neke opcije odabira. Jer - ako dobijemo na lotu - birali bi. Tako si mi mali Ivice zamišljamo idealnu situaciju. Ako dobijemo drugu (bolju?) poslovnu - emotivnu - bračnu ponudu - birali bi. Aha. Baš si mislim kako bi nas tek to usrećilo.

Ehhh....

Kad vam stvarno ponude nešto drugo - onda se nađete u totalno nepripremljenoj situaciji. Koja od opcija (pogoto ako to nije od prve vidljivo) je bolja za vašu bližu i/ili dalju budućnost? I da ćete jednog dana s mirom na srcu i duši reći - e vala, dobro sam odabrao/la. Hm.

Kako je naše preduzeće u nekoj n-toj promjeni, tako se mijenjaju neki uobičajeni (platni) razredi, rukovodne sheme i regionalne granice. Doduše, kako je to već u velikim preduzećima - nikad ne znaš da li će promjene biti stvarne, bolne, manje bolne ili samo kozmetičke prirode.

E sad. Da ne ulazim u detalje, što nije ni etično niti profesionalno, dobila sam već neke opcije za biranje. Danas je pao grah i na treću opciju. Što je za mene - plavušu - naporno. Previše.

S jedne strane nudi mi se puno više odgovornosti, za manje para i puno više utrošenog službenog i (neplaćenog) neslužbenog vremena, s druge strane sam ponosna što je netko prepoznao moje kvalitete, trud i rad koji sam s voljom, žarom i veseljem utrošila u posljednjih nekoliko godina, a bome i desetljeća. He he.

Doduše, u ovoj situaciji to izgleda kao da idem s istog na isto (horizontalno), s nekim gore navedenim manjkavostima (pogotovo financijskim), ali....

Sad je pitanje za babu gataru - da li je bolje (što bi u ovo recesijsko doba značilo da mi sve ostane na isto) ili gore - da i ovu (financijsku, poslovnu i emotivnu - volim raditi u pozitivnom okruženju) trenutno izgubim. Hm. Kvaka 69. He he....

Prostoproširena zaslađivanja

nachtfresser

Čokoladni vrtlozi ublažavaju bol ubrzanog bijega. Sutra bježi u jučer, nikako da se nađu. Od mene se traži mir, a sjećanje roni ponornicom koja ne pripada meni, opet se preseravaš rekao bi onaj što cijeli dan bulji u prazan ekran pišući roman. Ajmo danas ismijavati maturante, sutra će biti naoružani.









Iz dalekog svijeta me zatekla vijest da je preminuo prijatelj bivše blogerice ovog servisa, reklamirane dok je studirala u Kini, pisao o njoj, darovala mi Mao Ce Tunga.
Taus 1999-2012



Ne kradite zadnju fotku, zaštićena je, mogli bi ostati bez gaća.

Slikom na sliku :):) xxl

lionqueen

He, može i ovako:

Pec, pec....koprivica :))



Oprati :)



Ubaciti u vrelu vodu!



Ocijediti, a vodu ostaviti za cvijeće :):) prije toga vodu ohladiti, a ne kako xxl kaže vrelom zaliti cvijeće :)))
(hahaha xxl mi je htio srediti nove petunije :)))



Koprivu iscijediti i nasjeckati.

(usput malo reklame onima koji se silno trude opstati u ovim teškim vremenima.....voćni sok i najfinija riblja pašteta koju sam papala, a da je ja nisam spremala :):))



Nasjeckanu koprivu baciti u tavicu na zagrijano maslinovo ulje, s malo češnjaka i nekoliko jaja. Posoliti i popariti. Peći kao kajganu.

Čaša crnog odlično paše uz ovo obilje željeza i vitamina:)



No čemu fešta uz crno vino usred dana??

Slavim što sam preživjela prošlu vitaminsku bombu:



Nije bio mrazovac!



Već medvjeđi luk, iliti srijemuš.























Uglavnom, ne mislim ga više jesti! Dva-tri listića mrazovca, među hrpom medvjeđeg luka, lako poprime miris češnjaka od medvjeđeg luka, pa mi ne pada na pamet riskirati. Huhhhhh a medvjeđi luk je tako fin. Mljacccccc i šteta!!!

René Maltęte

toco1980foto

(preporučeno gledati u punoj veličini)

Bazga

alexxl

Kad zbrojiš sve recepte ispada ovako:
-10 cvijetova
-1 l vode

namakati 24 sata
ocijediti i na to

-1 kg šećera
-cca 15 grama limunske kiseline, ili još pride pravog limuna.

Zmutiti i u flaše.

E sad, ak delaš toga 100 litara, ono da dočeka slijedeću godinu,
ondak treba i malo prokuhavanja i kaki konzervans i sterilizacija i pasterizacija, no to me ne zanima.

Šećer je inače konzervans!

Ja to ne................, ma fuj, bljak, deca to.

Skoro sam se usral berući to:
Berem ja to, berem, kad, odjednom, lom u grmlju i
ŠŠŠŠŠŠŠŠŠ, topot, klopot, topot, slično konju.
Nisam vidil, tam kroz šipražje.
Ili je vepar, ili srna, srndać,
no po intervalu klopotanja, prije nekaj dugonogog.

Pa mogel sam poginuti radi jebenog soka, maspater i soku i jagodama i trešnjama.










Heh!
Nabral sam si i medveđeg luka.





Samo za Teobaldu!

To moraš biti kretenčina da zameniš sa otrovnom đurđicom i još + toga,
ideš jesti.

Kao sunčanicu sa zelenom pupavkom.
Zbilja su si slične, treba probati, ili ko ona kretenka iz Istre,
to sa češnjakom, pa ako češnjak pocrni, e onda je otrovno.

I kretensko zdravstvo, takvu kretenku šalje u kr, ma ne, u Italiju na transplataciju jetre, a stara kornjača ima 100 godina i glupa je ko kurac.
A mi to platimo, te njene egzibicije, maspater.
Nemrem bilivit.

I ondak Zmajev ručak, ono tjestenina i picek u umaku od vrhnja.
Naribam gore sira, pa u mikrovalku na grijanje, a umak joj se pretvoril u "ulje", bem ju u bulju, a na balkonyu, gle kopra!



cakcakcak, bešamel i fertih

No, bu, drugi put!

Eto, kak je meni teško

20

grincholovka

umjetnost

?

produžena verzija - ala kviskoteka:

osoba a


osoba b (skromna)


osoba c - zajebi ti to.. ja nisam ni art ni fotografija.

Hajdova Hiža

grebox

...dijablog

mcmlx

Hladno, promrzlo i tiho jutro zateklo nas je budnima, kao i prije 15 godina.

I kao prije 25 godina, Starac vještim pokretom u sjenci naših silueta zabljesnu plamičkom, paleći cigaretu.

Šutimo.

Nitko da kaže ni riječ.

Čekamo.

Starac započe riječima čija mekoća stvaraše osjećaj udobnosti, utjehe i nade.

"Glas naših najstarijih starih, naših najstarijih mudraca kaže da prvi bogovi koji su stvorili svijet, učiniše to naizgled bez ikakva reda.
Kao da nisu učinili ništa više doli razbacivanja pojedinih djelića.
A tako stvoren svijet, ustvari nije bio jedan, nego više njih, sve drugačiji od drugačijeg.
Ili, kako bi vi to rekli, bijaše mnogo geografija.
I naši mudraci govorahu, dakle, kako se susretoše vremena, Prošlost, Sadašnjost i Budućnost, kako bi se žalili bogovima.

"To ne može tako ići dalje. Mi ne možemo u ovom neredu svjetova koji postoje raditi svoj posao. Trebalo bi biti samo jedno vrijeme, tako da možemo hodati ukorak. "

Govorahu vremena.
Bogovi su saslušali, što su Prošlost, Sadašnjost i Budućnost imali za reći i rekoše: "Dobro, vidjet ćemo."

Prvi bogovi koji stvoriše svjetove, se povukoše i nitko ne zna što su razgovarali, ali to je dugo potrajalo.

I onda ih prvi bogovi pozvaše i rekoše im: ". Mi smo razmislili o vašim riječima i želimo vam reći da vaša ideja nije dobra" .
Vremena počeše gunđati, i prigovarati kako su preveslani samo zbog toga što i oni nisu bogovi.
Bogovi su im rekli da bi trebali sačekati, jer to nije sve što im imaju za reći.
"Pa dobro, da vidimo", rekoše vremena iščekujući.
Tada im pojasniše prvi bogovi da će doći vrijeme u kojem će vladar zavladati svijetom i želeći porobiti cijeli svijet želeći ga ubiti i uništiti.
Da će snaga vladara biti velika i strašna, i da ne postoji sila u svijetu koja bi joj bila ravna.
Da će jedini način otpora i borbe protiv vladara biti u raznolikosti i brojnosti, kako ovladavanjem pojedincem ne bi ovladao svima.
Bogovi bijahu svjesni i činjenice kako će i raznolikost vremena i kalendara koju su podarili uzrokovati mnogo problema i ljutnji onih koji putuju, ali nisu imali drugog rješenja, i tako odlučiše.
I rekoše prvi bogovi Vremenima: biti će u svakom od ovih svjetova, onih koji grade svjetove a da će znati čitati kalendare i zemljovide.
I doći će jednom vrijeme u kojem će prošlost, sadašnjost i budućnost biti – jedno, vrijeme u kojem će svi ovi svjetovi poraziti Vladara.

Tako govorahu prvi bogovi.
I Vremena zažamore jer su znali odgovor, i pitahu da li će, ako vladar bude poražen, cijeli svijet biti onda spojen u jedan Svijet?
A prvi bogovi govorahu da svi muškarci i žene toga doba imaju to utvrditi jer će uvidjeti - da li ih različitosti čini jakim ili slabim da bi se oduprli Vladaru, koji će opet doći i ponovno ih osvojiti. "

Starac ustade i ode.

Još uvijek je hladno, ali malo svjetla je ostalo, skoro tek toliko da sjenke ne ostanu same.

I gotovo!

Reče Zapata, El suen'o de un he'roe...



***
Said the little boy, ‘Sometimes I drop my spoon.’
Said the little old man, ‘I do that too.’
The little boy whispered, ‘I wet my pants.’
‘I do that too,’ laughed the little old man.
Said the little boy, ‘I often cry.’
The old man nodded, ‘So do I.’
‘But worse of all,’ said the boy, ‘it seems
Grown-ups don’t pay attention to me.’
And he felt the warmth of a wrinkled old hand.
‘I know what you mean,’ said the old man.
Shel Silverstein, The Little Boy and the Old Man

Prijevremeni izbori u Promini 17.06.2012 godine

promina

Danas je Vlada Republike Hrvatske, na svojoj 27. sjednica, pod točkom 17. dnevnog reda, raspravljala i usvojila „Prijedlogu odluke o raspisivanju prijevremenih izbora za Općinsko vijeće Općine Posedarje i Općinsko vijeće Općine Promina“

Link na sadržaj Sjednice:
http://www.vlada.hr/hr/naslovnica/sjednice_i_odluke_vlade_rh/2012/27_sjednica_vlade_republike_hrvatske

Link na :Odluku

Evo Prijedloga prihvaćene Odluke u cjelosti:

**************************************************************************

PRIJEDLOG

Na temelju članka 4. stavka 2. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinicalokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“, broj 33/01, 10/02, 155/02,45/03, 43/04, 40/05 i 44/05 – pročišćeni tekst, 109/07 i 24/11), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 17. svibnja 2012. godine donijela

ODLUKU o raspisivanju prijevremenih izbora za Općinsko vijeće Općine Posedarje i Općinsko vijeće Općine Promina

I.
Raspisuju se prijevremeni izbori začlanove Općinskog vijeća Općine Posedarje i članove Općinskog vijeća Općine Promina.


II.

Za dan provedbe izbora određuje se nedjelja, 17. lipnja 2012. godine.

III.

Ova Odluka stupa na snagu danom objave u „Narodnim novinama“.

PREDSJEDNIK

Zoran Milanović


Obrazloženje

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj dana 02. veljače 2012. godine raspustila predstavnička tijela u općinama Posedarje i Promina.
Općinska vijeća općina Posedarje i Promina raspuštena su temeljem članka 84. stavka 1. točke 6. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07,125/08, 36/09 i 150/11).

Općinsko vijeće Općine Posedarje raspušteno je Rješenjem Vlade Republike Hrvatske KLASA: 015-01/12-09/05, URBROJ: 5030106-12-1, a Općinsko vijeće Općine Promina Rješenjem KLASA: 015-01/12-09/06, URBROJ: 5030106-12-1. Navedena rješenja stupila suna snagu danom objave u „Narodnim novinama“ broj 15 od 02. veljače 2012. godine.

Nastavne na navedene odluke, a sukladnočlanku 86. stavku 1. točki 1. Zakona olokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Vlada Republike Hrvatske imenovala je povjerenike za obavljanje poslova iz nadležnosti raspuštenih predstavničkih tijela.

Rješenjem KLASA: 015-01/12-01/06, URBROJ: 5030110/1-12-01 od 02. veljače2012. godine imenovan je povjerenik Vlade Republike Hrvatske za obavljanje poslova iznadležnosti Općinskog vijeća Općine Posedarje, dok je Rješenjem KLASA: 015-01/12-01/07,URBROJ: 5030110/1-12-01 od 02. veljače 2012. godine imenovan povjerenik Vlade Republike Hrvatske za obavljanje poslova iz nadležnosti Općinskog vijeća Općine Promina.

Odredbom članka 85. stavka 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj)samoupravi propisano je da protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predstavničkog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave predsjednik raspuštenog predstavničkog tijela može podnijeti tužbu nadležnom upravnom sudu u roku od 8 dana od dana objave rješenja o raspuštanju.

U konkretnim predmetima Općine Promina i Općine Posedarje podnesene su tužbe protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predstavničkih tijela tih jedinica.

Tužba protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju Općinskog vijeća Općine Posedarje podnesena je Upravnom sudu u Splitu dana 09. veljače 2012. godine.
Upravni spor tužitelja Općine Posedarje, zastupane po općinskom načelniku i predsjedniku raspuštenog Općinskog vijeća protiv tuženika Vlade Republike Hrvatske vodio se pred Upravnim sudom pod Poslovnim brojem: UsI-305/12. Upravni sud u Splitu donio je dana 05.travnja 2012. godine presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

Nadalje, tužba protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju Općinskog vijeća Općine Promina podnesena je Upravnom sudu u Splitu dana 10. veljače 2012. godine.
Upravni spor tužitelja predsjednika raspuštenog Općinskog vijeća Općine Promina protivtuženika Vlade Republike Hrvatske vodio se pred Upravnim sudom pod Poslovnim brojem:UsI-306/12. Upravni sud u Splitu donio je dana 02. svibnja 2012. godine presudu kojom seodbija tužbeni zahtjev tužitelja.

Nastavno, sukladno članku 85. stavku 5. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, ukoliko je predsjednik raspuštenoga predstavničkog tijela protiv rješenja VladeRepublike Hrvatske o raspuštanju podnio tužbu nadležnom upravnom sudu, a tužba je odbačena ili odbijena, Vladaće raspisati prijevremene izbora za predstavničko tijelo u roku od 60 dana od dana objave odluke nadležnog upravnog suda u „Narodnim novinama“.

U članku 4. stavku 2. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave propisano je da izbore za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave raspisuje Vlada Republike Hrvatske.
Točan datum održavanja izbora određuje se odlukom o raspisivanju izbora.

Stavkom 4. istogčlanka Zakona utvrđeno je da od dana raspisivanja izbora pa do dana izbora ne može proteći manje od 30 niti više od 60 dana.

Na temelju navedenog, Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku kao u izreci.

**************************************************************************

Eto ga "Neka igre otpočmu"!

Malo za mene, malo za Goldie :))))

luki2

Marama i hranica za Goldie; majca za mene :))))


Ptičice su dobile novu krletku:





U Društvu hrvatskih književnika (u suradnji sa Slovačkim veleposlanstvom) 16. svibnja održano je predstavljanje knjige slovačkog pisca i vrsnog prevoditelja dr. sc. Jana Jankoviča: "Legenda o grofu Zrinskom 1 i 2"(Veda, 2010, Bratislava)

G. Jankovič je preveo mnoštvo knjiga (pa i suvremenih hrvatskih piosaca) i samo ne znam kako će se Hrvatska "odužiti" Slovačkoj, odnosno slovačkim autorima....




Akademik Stamać, Jan Jankovič, dr. sc. Dubravka Sesar......




Slovački veleposlanik u Hrvatskoj, Nj.E. gospodin Roman Supek


Toliko za sada; juriiim dalje....


I da, našla se sa Gali :)))))) Aj, aj kako smo se lijepo provele.....

Puno pričale, papale i uživale...Dobila puuuno poklona od Gali - hvaaaaaaa!!!!!

Vole Vas L+B+G

Voda

veno

- I nije uopće pitanje je li čaša polu puna ili poluprazna! To me ne zanima! Zanima me što je to u čaši? Voda ili što već? Ako je voda zašto je voda?! E to je pravo pitanje! Čaša je, pretpostavimo, dopola puna jer je netko ispio polovicu sadržaja te čaše. Čitav niz mogućnosti se sad postavlja preda nas. A tko pije vodu?

U tom trenu prebaci lopticu na drugu stranu šanka gdje ga je sa podsmijehom pratio ober koji je upravo završavao večerašnji obračun. Četvrtkom srećom po njega umornog nema mnogo brojeva i zareza za zbrajat.

- Samo budale piju vodu! – pokuša bit duhovit premda suviše mlad i nesiguran u svoju šalu
- E, moj prijatelju! Ne znaš ti još ništa o životu! Svak onaj što je pravo žedan će se napiti vode. I bogat i siromah.

Zagrabi rukom kutijicu sa šanka i stade se okretati prema svom kaputu što je bio prebačen preko naslona barskog stolca. Kako se oblačio tako je kutijicu stavio u džep. Nježno, oprezno kao i svako večer prije toga.

- Je l' to i dalje nosiš prsten sa sobom?
- Nego šta?!
- Pa do kada ćeš ga tako nosati sa sobom?!
- Dok ne nađem prst kojem pripada! – osmjehne se boemski onako bradat i samo se uputi ka izlazu te još samo dobaci - Dok ne nađem onu što će pristati…

'oćemo li prić' na rizi?

nebriniza60

"Ma 'ko će radit išta po voj buretini, zatvori se u kuću, štagod
spremi za poist, ono da se ne umre od glad. Moran tako, eno
san sinoć gledala na teveju kako je opako bit debel, još kad je
oni doktur pokaza dvi kile sala u paketu..., samo šta me kap
nije udrila, mala, jes' ti ono gledala". To je bio pozdravni govor
moje tete Tere s kojom mi je uvijek zadovoljstvo razmijeniti
mišljenje. Baš sam bila raspoložena za posjetu, kako se ne
može baš čudo od posla napraviti, odlučim posjetiti frizerku,
malo popraviti raspored dlaka na glavi, prva na redu i nakon
toga pravac kod nje, dugo nisam bila. Radost je bila neviđena,
dugo mi se tako nije nitko obradovao, a ništa joj osobito ne
činim, osim što je povremeno posjetim, počastim nekom
sitnicom i saslušam do kraja njene priče i jadikovke.
Kuhala je mišancu, osjetila sam miris pred kućom, i dok se
to "baklja" ona ne dangubi, uhvatila se ormara, pa da ne bi
došlo do prekida s vrata me uvela u spavaću sobu. Po redu
i mirisu, nikad se ne bi reklo da tu spava dvoje starih ljudi,
zavidna čistoća, prozračnost, na stoliću vazica s netom ubranom
mirisnom ružom iz vrta. Osjetila sam neku toplinu i zadovoljstvo,
koliko je starija od mene, a sve blista, a ona raspjevana, premda
je u "brontulama".
"De promišaj to tamo" doviknula je mužu kojega nikada imenom
ne zove, ma dobro, to je kod nas skoro normalno. Posred kreveta
je izbačen zimski asortiman odjeće i ona mi objašnjava komad po
komad. "Evo vidiš ovi njegov đemper, ima mu više od dvaest godina,
a vidi ga, k'o novi je, vrag zna kliko je puta opran, u makinji, na ruke,
on, niti je prominijo boju, niti se otega, ništa, ma di ćeš ti računat
našu domaću robu, to ti je bijo kvalitet, jesi malo više platijo, ma i nije
bilo strašno, kad računaš ove štrace, a za dva pranja moreš prašinu
brisat, ni to, sve niki lepuv iz te robe, najbolje ti je zafrljacit i zaboravit.
A vidi ove košulje, Božemesačuvaj koda su o plastike, obuče, za uru
je u goloj vodi, a lipo piše pamuk, ili ovu moju majicu, molin te, piše
na njoj 98% pamuk 2% elastin, je, nako tijiiđavaodnijo koliko i ovomu
ima pamuka. Uzmen komadić robe, ono Kina, uzmen šćipalice za
robu, Kina, ma zašta se god mašiš Kina, matere mi moje pokonje
ako mi nećemo svi domalo požutit. A slušan kako su oni puno poslovni,
pa oće ulagat u nas, u 'rvacku, ma sve bi ovo oni uzeli, ma šta smo ti
mi zanji, mala baja, mogli bi nas progucat za marendu kliko iije. Šta
misliš, dain je dat našu Slavoniju, nebi majci bilo ledine, sve bi ti to
dogodine bilo rizin posijno. Da ti pravo rečen malo me stra, nikad ti
nisan volila rizi, pa ni u crnom rižotu, ja bi ti crni rižot ako more brez
rizi, a dođu li nan oni (a kako se šuška tute su), bićeti dite moje rizi za
marendu, ručak i večaru, pa neš požutit, dašta ćeš, što od rizi, što od
jada, a možda ćemo se morat i piturat po obrazu u žuto, ono da in
sličimo. Ma nije meni do mene, nas dvoje smo ostarili, dica su dobro,
ali doklen, nije ti sinko siguro da ti sutra neće cili svit bit užuto, ma nije
nito strašno, alo kako ćemo mi živit ka i oni, nije to moguće. A čula san
da oni baš ne "miluju", šta ti je reka radi il te nema, a znadeš ti bolje od
mene da mi nismo narod zatoga. Ja ti ne volin stege, volin radit i o svom
poslu, imala ne imala (a znaš da nemam k'o i većina), ali ovi komadić
zemlje je moj i nedajbože da mi kogod to ugrozi, ma zapalila bi sve pa
nek nema ni mene. Eee, moraš ovo vidit (vodi me u vrt), ma molin te
vidi ovu lipotu, vidi ove pamidore, to ti ja sime čuvan još od pokonje
matere, a veliki, a mesnati, a crljene boje ki krv, koćeto više dat, sve
ti je ovo po pazarin umitno, eee, ne bi ja vliko živila da san bila brza
uzimat sve one njiove buke i ćase." Rasprava se prekinula, zove "njen"
da nam je skuhao kavu, a ona mi stegne ruku neka šutim, on baš ne voli
kad se ona miješa u politiku. Popili smo kavu, pojeli kolačić, a ja srca
ispunjena uzmem svoju torbu i hoću preko vrata. "Stani, ponićeš malo
ove moje lipe salate i evo ću ti ubrat par ruža, ove danas ne mirišu vako".
Neugodno mi, samo sam rekla: "Ma hvala, ali i ja imam vrt, imam i ruže,
dajte to nekomu tko nema..., maa". Ne prepušta ona ništa slučaju, gura
me s punom vrećicom prema izlazu i napominje neka je ne zaboravim.
Hvala ti Bože što još poznajem ljude, koji prepoznaju ljude.

RASTE SVAŠTA NEŠTO

pripadantebi

Kišni period i nakon toga sunčano, toplo vrime učinili su da trava u našem malom voćnjaku raste nenormalno brzo. Naravno, da od nje imamo bilo kakve koristi sigurno nebi. I nije bilo druge nego uzest kosilicu i dovest sve to u kakav takav red.
Dok je košena trava prštala na sve strane ja sam pomalo zujala okolo.
Najprije poslikala bijele, mirisne cvitiće.








Iz kojih je nakon nekoliko dana provirio mali, zeleni plod.
Bojim se da je nakon noćašnjeg vitra malo toga ostalo na stablu.





A onda, prije kosilice cvitiće raznorazne. Svaki put kad slikajem otkrijem neke nove vrste, boje. Ne triban ni napominjat da većini od njih niti ne znam ime.
Smilje će uskoro procvitat.





Kolekcija ljubičastoplava.














Sunčanožuto. Naravno, pojma nemam kako se zovu.





Kao dica smo od ovog pravili ogrlice. Na brzinu posložim jednu malu, malecku.








Nešto kao maslačak, ali puuuno veće.








Divlja kapula sa šeširićem na glavi.





Bijelo i nježno rozo.











Kosilica je utihnula, posal je obavljen, baterija istrošena.